Što se s projektom sad događa?
Splitska udruga poslodavaca prezentirala ga je gradu i županiji i svi su
dali podršku, u procesu smo plasiranja te ideje na tržištu kapitala...
Moram reći da to ne radimo baš sustavno, to je više sporadična aktivnost
mog partnera i mene... inače, projekt nema neku institucionalnu
poziciju.
Za razliku od Križnog puta na Srđu.
Srđ je u odnosu na Split mali, komorni projekt. Dubrovnik i Udruga
branitelja htjeli su obilježiti 6. prosinca, kad je Grad u Domovinskom
ratu obranjen na zadnjoj liniji. Obilježit će se uređenjem stare
povijesne staze koja od Grada vodi do Srđa, tako fenomenalno dobro
položene da se i teški srčani bolesnik bez ikakvih problema može popeti
do tvrđave...
Dijelom su je gradnja i cesta pojeli, ali u dijelovima u kojima nije
uništena zahtijeva samo dobru sanaciju. Raspisan je natječaj za izradu
reljefa križnih postaja, pozvani nekretnine Zadar renomirani hrvatski i strani kipari, i
to je već završeno. Tek tad su shvatili da nemaju pravo rješenje za
postaciju postaja, i da je uređenje staze delikatan posao, vezan i za
konzervatorske službe, uređenje cijelog Srđa kao specifičnog urbanog
parka...
Nakon prve prezentacije projekt je jako dobro primljen. Zadar danas
figurira kao grad koji se preporodio, procvao, postao in, nakon što je
dugo bio problematičan, grad-slučaj... Kako se danas u Zadru živi?
Grad-slučaj... mislim da su to dosta iskonstruirane teze. U Zadru se
živjelo jednako i prije no što je postao grad-slučaj. Za razliku od
mnogih naših gradova, a i od većine jadranskih, Zadar je otvoreni grad.
Otvoren za druge ljude i ideje, ne samo za one autohtone i, rekao bih,
autarkične, koje nastaju u okruženju čaršije ili domorodaca ili onih
koji su fetivih domorodaca, pa je jedino ono što oni misle o svom gradu
ispravno, a ono što bi netko drugi mislio se, u najmanju ruku, stavlja
pod debelo povećalo.
Zadar jako dobro zna da nije bitno odakle dolazi ideja, nego koliko je
ona dobra za grad. Na primjer, sveučilišni ambijent se profilira,
oblikuje vlastiti identitet, koji postaje puno zanimljiviji nego sheme
učenja, studiranja, znanosti... u središtu poput Zagreba. Dakle, ono što
je nekad bila otužna sveučilišna periferija, danas se promeće u novu
kvalitetu. To je dovelo do toga daje Zadarsko sveučilište u zadnjih
desetak godina dobilo 50 doktora znanosti koji nisu završili studij u
Zadru, nego su ovaj grad izabrali kao mjesto svoje budućnosti... i
mjesto gdje će se moći realizirati i dobro živjeti u zdravom i
tolerantnom okruženju. Njih desetak dolazi s europskih ili američkih
sveučilišta. To je najveća sreća za jedan grad, da počne privlačiti
kvalitetnu ljudsku supstancu...
