Već duže vrijeme slušamo da bivše vojne objekte treba staviti u javne svrhe, no činjenica je da ih je tek maleni broj dodijeljen lokalnoj samoupravi na upravljanje, i dok s jedne strane lokalne vlasti pozdravljaju demilitarizaciju, s druge pak strane atraktivni vojni objekti koje je vojska već odavno napustila iz dana u dan sve više propadaju. Lokalne vlasti su po tom pitanju nemoćne jer ni na koji način ne mogu prisiliti državu da se stvari maknu s mrtve točke, ne bi li se u bivšim vojnim mastodontima ponovno počeo odigravati život.
Ministarstvo obrane je diljem Hrvatske tijelima lokalne samouprave i drugim tijelima državne uprave do sada predalo 19 različitih
nekretnina. Dodijeljene su vojarne, kompleksi, skladišta i uredski prostori čija ukupna površina iznosi 633.019 četvornih metara. Dovoljno je samo prošetati pulskom Katarinom, Monumentima ili Hidrobazom - gdje velebna zdanja godinama čekaju bolju budućnost, potpuno zapuštena, devastirana i okrnjena do boli.
Pokušali smo doznati koji su gradovi uspjeli vojnu imovinu uzeti u svoje ruke. Pula je svakako specifična jer za većinu
vojnih nekretnina još se vode sudski sporovi na relaciji država Grad. Muzil, Hidrobaza, Punta Christo, Valelunga, Monumenti - aktualne su lokacije za koje će sudovi odlučiti kome će na kraju pripasti. Doduše, Monumenti su već pripali državi, no Grad je uložio reviziju Vrhovnom sudu. lako je Grad (kao pravni slijednik bivše Općine Pula koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao korisnik na nekretninama ukupne površine 1.055.521 četvorni metar) upisao pravo vlasništva, država je pred nadležnim sudovima pokrenula parnice radi stjecanja vlasništva. Sporovi traju godinama, nekretnine propadaju, a razvoj na atraktivnim lokacijama već predugo stagnira.
Grad Pula zasad je jedino dobio bivšu vojarnu Karlo Roje, za što je državi plaćeno 10,4 milijuna kuna, i to u obliku otpisa potraživanja Grada prema Ministarstvu obrane. Jednako tako, Gradu je prenesen i prostor bivše vojarne Vladimir Gortan uz preuzimanje obveze od devet milijuna kuna za osiguranje prostorija za rad županijskog Ureda državne uprave. Država je vlasnik
zemljišta na kojem se nalazi Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun, za koje je uz simboličnu naknadu preneseno pravo građenja u korist Grada.
U gradskoj upravi smatraju da se Pula po pitanju državne imovine diskriminira, tim više što je Vlada darovala Karlovcu i Zadru bivše vojarne bez ikakve naknade. Zanimljivo je da su sve te sporne nekretnine unutar građevinskih područja, a na to je zemljište Grad upisao pravo vlasništva sukladno namjeni prostora prema prostorno-planskoj dokumentaciji još 1990. i 1991. godine, odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu.0 načinu raspolaganja imovinom uvijek odlučuje vlasnik, u ovom slučaju Republika Hrvatska, koja će odrediti hoće li se nekretnine davati na upravljanje ili
prodavati, no problem je što još nema definiranih kriterija za dodjelu državne imovine.
Na području Vodnjana nalaze se četiri bivša vojna objekta. Radi se o skladištu For Valmarin, čija površina iznosi 81.941 četvorni metar, a katastarska čestica na kojoj se nalazi skladište na građevinskom je području posebne namjene za potrebe MORH-a. Tu je i skladište streljiva Vrh Mikotete površine 13.617 četvornih metara, a zemljište na kojem se nalazi dijelom je građevinsko izvan naselja (sportsko-rekreacijske namjene), dok preostali dio predstavlja poljoprivredno zemljište.
Na području Vodnjana nalazi se i ruševina površine 655 kvadrata također na građevinskom terenu te građevinsko područje unutar vojarne Barbariga II površine 1.031 četvorni metar. Niti jedan od navedenih objekata nije predan na upravljanje Vodnjanu iako je Grad u više navrata kontaktirao Središnji ured za upravljanje državnom imovinom tražeći da mu se ruševina unutar naselja Galižana preda na upravljanje.
Načelnik Općine Ližnjan Srećko Ševerlica veli da su nedavno na korištenje od Središnjeg državnog ureda dobili tvrđavu Svetica. Za sada još ne planiraju u nju ulagati, no u planu je taj prostor koristiti za razne društvene djelatnosti. Općina taj prostor pokušava dobiti u trajno vlasništvo. Na području općine Ližnjan nalaze se i vojni objekti na Marleri, gdje je smješten vojni pogon, te luka Budava. I za te lokacije su zainteresirani, no MORH-u su ta područja još uvijek interesantna te ih se ne želi odreći. Ševerlica veli da se očekuje da bi kroz godinu- dvije i područje na Marleri moglo biti proglašeno neperspektivnim, čime bi Općina dobila mogućnost njegovog preuzimanja, dok se za luku Budava još ne zna kada bi mogla biti stavljena na raspolaganje Ližnjanu.
Na području općine Marčana nalazi se samo jedan bivši vojni objekt koji nije u funkciji, i to tvrđava OUP-a Kavran koja je sagrađena 1916. za potrebe vojske Austrougarske Monarhije kao obrambena vojarna s dva tornja. Od završetka Prvog svjetskog rata do 1990. tvrđava se samo povremeno koristila za vojne vježbe. Po riječima načelnika Marijana Kostešića, radi se o dotrajaloj i zapuštenoj prizemnoj građevini koja nije ucrtana u važeći katastarski plan, a katastarska čestica na kojoj se nalazi tvrđava površine je 8.210 četvornih metara.
Prema važećem općinskom prostornom planu uređenja, tvrđava se nalazi unutar tzv. šume posebne namjene, a većim se je dijelom u zaštićenom obalnom području. Kostešić veli da je Općina u studenom lani od spomenutog državnog ureda zatražila da joj uz ili bez naknade tu nekretninu ustupi ne bi li je prenamijenili u građevinsko područje ugostiteljsko-turističke namjene, a sve u cilju očuvanja tvrđave od daljnjeg propadanja.
Labin i Rovinj civilnih građevina i svih potrebnih ugostiteljskih i drugih pratećih sadržaja. No ni nakon skoro godinu dana očitovanje Središnjeg državnog ureda nije stiglo pa Marčana još uvijek ne upravlja niti je preuzela niti jedan bivši vojni objekt. Niti medulinske vlasti još nisu dobile zeleno svjetlo za preuzimanje bivših vojnih objekata na svom području. Naime, na području općine Medulin nalaze se tvrđava Kaštijun i kompleks na kojem je bio smješten radar Monte Kope.
Niti jedan od ta dva objekta do sada nije ustupljen Općini iako su nadležnima uputili zahtjev za korištenjem. Načelnica Općine Fazane Ada Damjanac veli da na području općine nema nikakvih vojnih objekata. Što se tiče kampa Pineta, u tom dijelu su nekretnine djelomično u vlasništvu Općine, a djelomično u vlasništvu države, omjer je pola-pola, veli Damjanac i dodaje da nema nikakvih saznanja o eventualnoj rasprodaji. Dodajmo i to da država i s tom Općinom vodi spor za šest nekretnina u Pineti čija je ukupna površina 224.267 četvornih metara.
Grad Umag u svom vlasništvu ima kompleks bivše vojarne Boris Kidrič. Ta je nekretnina bila izuzeta iz nekretnina i postupka utvrđenog uredbom o preuzimanju sredstava JNAi SSNO na teritoriju Republike Hrvatske od 1991. godine. Predaja u posjed Gradu Umagu započela je iseljenjem vojarne prije početka Domovinskog rata. Za vrijeme rata u posjedu nekretnina bili su
Grad Umag i Ministarstvo obrane.
Republika Hrvatska prodala je 1997. društvu Mirage resorts tri objekta zajedno s pripadajućim zemljištem, nakon čega je Grad vodio spor protiv RH i Mirage resortsa u stečaju radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva. Potom je s tvrtkom Mirage resorts sklopljena izvansudska nagodba kojom su sporne nekretnine predane u posjed vlasniku, odnosno Gradu Umagu. Također Mirage resort tužio je državu radi naknade štete i vraćanja kupovine budući da objekti koji su bili predmet prodaje nisu bili u vlasništvu RH.
Rekonstrukcijom, dogradnjom i prenamjenom postojeće građevine danas su u bivšem vojnom kompleksu stvoreni uvjeti za otvaranje javne građevine, dječjeg vrtića i jaslica, a vrtić i jaslice otvoreni su početkom rujna ove godine. Na području grada Rovinja nema niti jednog objekta u vlasništvu MORH-a. Međutim, postoji nekoliko zgrada u vlasništvu države koje zjape prazne i nemaju nikakvu svrhu.
Grad je u više navrata od Središnjeg državnog ureda zatražio da im te zgrade ustupi na korištenje, no bezuspješno pa ni u Rovinju od toga nije bilo ništa. Na području grada Labina nema vojnih nekretnina, kazala je pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje Anamarija Lukšić. Premda su svi gradovi zainteresirani za preuzimanje objekata, birokratizirani i tromi sustav već godinama otežava da se u tim za gradove i građane perspektivnim objektima napokon dogodi razvoj.
Izvor/autor: Glas Istre/PressCut
