Onaj tko kreditom banke kupi dvosoban stan od 65 četvornih metara u Puli, platit će, prema sadašnjim cijenama, na razdoblje od 30 godina jednako koliko i onaj tko je podstanar. Odnosno, jednak je trošak najma koji se plaća najmodavcu i trošak kamata koji se plaća banci za stan koji je plaćen 1.420 eura po četvornom metru.
U tu cijenu uračunat je kompletan namještaj i centralno grijanje. Dakle, razlika je više nego konzistentna za najmoprimca, jer ne mora plaćati glavnicu banci, a taj novac može potrošiti za kvalitetnije življenje ili ukamaćivanjem te razlike može kupiti više od jednog stana nakon 30 godina štednje. To je jednostavna računica koja ukazuje na to da se više isplati biti podstanar nego vlasnik stana s teretom otplate kredita banci na rok od 30 godina.
Pri toj analizi koristili smo se godišnjom kamatom od šest posto što je, prema podacima HNB-a, prosječna kamata na stambene kredite u Hrvatskoj u proteklih devet godina. S druge strane, uzeli smo sadašnju cijenu najma od 300 eura mjesečno za sličan opremljen stan s instaliranim i funkcionalnim centralnim grijanjem na gradski plin. Dakle, svi oni koji potroše više od 1.420 eura za dvosoban stan u Puli (s uračunatim namještajem i centralnim grijanjem) na koncu će platiti daleko više od 300 eura mjesečno na trošak kamata na razdoblje od 30 godina.
Njima je definitivno isplativije unajmiti nego kupiti stan. No, je li isplativije od najma kupiti stan po cijeni od 1.320 eura po metru? U tom slučaju mjesečna obveza za kamate iznosi 278 eura, a to je 22 eura manje nego najam koji iznosi 300 eura. Jednostavna matematička računica kaže da je u tom potonjem slučaju isplativije kupiti nego unajmiti stan. Je li u stvarnosti to baš tako, svatko mora izračunati prema svojim mogućnostima jer pored tih 278 eura kamata mora 30 godina plaćati još 236 eura glavnice mjesečno. Dakle, ukupno 514 eura. Takva rata danas je realnost u Hrvatskoj za one koji plaćaju kredit na 30 godina.
U ovoj analizi nismo uzeli u obzir računice s otplatom kredita na 20 i manje godina jer bi u tom slučaju mjesečna rata kredita rasla za 100 i više eura. U slučaju prosječnog građanina to znači da bi čitavu plaću izdvajao za kredit. No, niti jedna banka to neće prihvatiti koliko god jamaca taj dužnik ponudio. Analizirali smo i kako je bilo prije krize kad su cijene stanova i najma bile veće nego sada.
Prema našem izračunu, prije dvije-tri godine točka jednakosti na stanu od 65 četvornih metara iznosila je 1.660 eura po četvornom metru (s uračunatim namještajem i centralnim grijanjem) jer je tada cijena najma sličnog stana iznosila 350 eura mjesečno. Dakle, pad najma od 50 eura mjesečno koji se u međuvremenu dogodio spustio je isplativost cijene kupnje za čak 240 eura po četvornom metru. Istu kalkulaciju smo napravili i s manjim, jednosobnim stanom od 35 četvornih metara.
Točka jednakosti sadašnjeg mjesečnog najma od 250 eura nalazi se u mjesečnoj kamati koja se plati kroz 30 godina u slučaju kupnje stana po cijeni od 2.200 eura. Kako je trenutna ponuda tih stanova ispod 2.000 eura (s uključenim namještajem i centralnim grijanjem) ispada da je u slučaju manjih stanova isplativija kupnja nego najam.
Kako je bilo prije krize? Točka jednakosti bila je pri 2.640 eura po četvornom metru dok je mjesečni najam iznosio 300 eura. Dakle, i u ovom je slučaju pad najma od 50 eura prouzročio velik pad isplativosti kupnje nekretnine i to za čak 440 eura. Dođe li zbog krize do daljnjeg urušavanja standarda građana moguće je očekivati nastavak pada cijene najma, a to će ponovno staviti na kušnju one koji se premišljaju je li vrijeme da život u tuđem stanu zamjene za vlastiti dom koji će postati njihov tek kad plate zadnju ratu kredita banci. Pogledajte stranicu sa stanovima: prodaja stanova.
Izvor: limun.hr
Nema komentara:
Objavi komentar