Na dražbama 669 nekretnina

Krajem godine bilježi se veći broj ovrha nad nekretninama i pokretninama nego 2009. godine, te je tako krajem ove godine od ukupno 11.870 predmeta unesenih u očevidnik, aktivno 669 nekretnina i 49 pokretnina (za njih su raspisane dražbe)", ističe Lidija Švaljek, direktorica Centra za poslovne informacije Hrvatske gospodarske komore (HGK), koji, inače, prikuplja podatke za Očevidnik pokretnina (iznad 50.000 kuna) i nekretnina koje se prodaju u ovršnom postupku. "Kada se pogleda ukupno, bilježi se porast i pokretnina i nekretnina u očevidniku u odnosu na 2009. posebice zbog globalne krize koja se osjetila i u Hrvatskoj", kaže Lidija Švaljek. Napominje da se bilježi sve veći broj pregleda očevidnika, a i kontakt sa sudovima je odličan s obzirom na to da su umrežene i sve županijske komore u sustav.

Od 669 nekretnina pod ovrhama, polovica se odnosi na kuće i stanove, dok se ostali dio odnosi na poljoprivredne zgrade i poljoprivredna zemljišta. "Treba istaknuti i da raste broj kuća i malih stanova-apartmana na Jadranu koji idu u ovrhu, a posebice je do promjene trenda došlo u Istri i Primorju, gdje nije bilo toliko ovrha nad takvim objektima, za razliku od Dalmacije gdje je to bio slučaj i ranije", kaže Lidija Švaljek i dodaje da je riječ uglavnom o stanovima od pedesetak kvadrata.

U prva tri mjeseca ove godine bio je izuzetno velik broj dražbi nad stanovima i kućama, a ta se situacija sad ipak stabilizirala, no to ne znači da će ih biti manje, jer treba pričekati rezultate koji će se vidjeti početkom sljedeće godine kada se obradi sva statistika. Lidija Švaljek dodaje da su u ovom trenutku zakazane dražbe za prodaju 90 stanova i 245 kuća u cijeloj Hrvatskoj. Kad bi se podaci proanalizirali po županijama, najviše ovrha nad nekretninama ima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, slijedi Osječko-baranjska, gdje je najviše ovrha na kućama i poljoprivrednim zemljištima, te Vukovarsko-srijemska županija, koja je pak na prvom mjestu ako se pogledaju ukupno sve ovrhe.

Najmanje ovrha je u Dubrovačko-neretvanskoj i Ličko-senjskoj županiji. Očevidnik pokazuje da najviše u ovrha-Najviše pod ovrhama ima malih stanova-apartmana i manjih kuća (kuće za odmor) prije svega na moru, no pod ovrhama ima i luksuznih stanova od dvjestotinjak kvadrata, od kojih se gotovo svi nalaze u Zagrebu ima malih stanova i manjih kuća (kuće za odmor) prije svega na moru, no ima i luksuznih stanova i po 190 kvadrata, a ti se veliki stanovi, ujedno i najskuplji, nalaze u Zagrebu. Pod ovrhom je i jedna zgrada u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje je očito bila riječ o poduzetničkom pothvatu koji nije najbolje završio, ističu u HGK-u.

Što se tiče pokretnina, najviše ovrha provodi se nad automobilima, jer tu najčešće nastaju problemi zbog nemogućnosti vraćanja dugova. Osim vozila, među ovrhama ima i poljoprivredne mehanizacije, teretnih vozila i kombija. Pokretnine su najviše predmet ovrhe u Osječko-baranjskoj županiji, ali i Istarskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Kada je riječ o očevidniku pokretni-na i nekretnina koje se prodaju u ovršnom postupku, treba reći da je sve iz tog očevidnika dostupno na internetskim stranicama i u roku 24 sata svaka ovrha dostupna je javnosti, a ono što je obrađeno stavlja se u arhivu, na temelju čega se za potrebe Ministarstva pravosuđa i Europske komisije mogu izrađivati razna izvješća.

U očevidniku se nalaze sve nekretnine koje potpadaju pod ovrhu te pokretnine vrjednije od 50.000 kuna (automobili, strojevi, plovila). Uvid u očevidnik svima je besplatan i lako dostupan, a od sudova dolaze sve informacije o javnim dražbama i navode se svi detalji uz ovrhu, dakle o kakvoj je nekretnini riječ, veličini, lokaciji i svim drugim detaljima. Gubitak posla i nemogućnost vraćanja kredita, ali isto tako i nemogućnost plaćanja računa za komunalije, naposljetku u najgoroj soluciji mogu dovesti do ovrhe, bilo da je riječ o kreditu male i veće vrijednosti. Pritom uvijek treba imati na umu da banke u prosjeku nakon šest mjeseci nevraćanja kredita (nakon nekoliko opomena i obavijesti) pokreću sudski postupak zbog naplate potraživanja.

Izvor/autor: Vjesnik/PressCut

Grad Pula se rješava nepotrebnih nekretnina?

Grad Pula oglasio je prodaju stanova, jednog suvlasničkog dijela tavana te četiri poslovna prostora. Pročelnika za komunalni sustav i imovinu Damira Prhata upitali smo radi li se o prodaji radi punjenja proračuna ili rješavanju nepotrebnih tereta. Naime, tri stana nalaze se u Ulici Monte Magno 11, dva na Usponu Vincenta iz Kastva, a dio tavana u Keršovanijevoj 35, dok se dva poslovna prostora nalaze na Trgu 1. istarske brigade, jedan u Ulici 43. istarske divizije, a jedan u Scalierovoj. Zanimljivo je izdvojiti da se neki poslovni prostori nalaze u zakupu do čak 2064. godine, a kupac bi stupio na mjesto Grada Pule kao zakupodavac poslovnog prostora.

U slučaju postojanja posjeda treće osobe na nekretninama, kupac je dužan o vlastitom trošku osloboditi nekretnine od stvari i osoba, piše u natječajnim uvjetima. Situacija je takva da su upravo zakupci takvih prostora slali Gradu zahtjeve za otkupom. Naime, u trenu sklapanja ugovora o zakupu za, recimo poslovne prostore na Trgu 1. istarske brigade, prostori su bili vrlo derutni i oni su uložili ogroman novac da ih privedu namjeni. Zato Grad od njih nema nikakve koristi do 2042. ili pak do 2064. godine. Također, žele li proširiti djelatnost i za to uzeti kredit kod banaka, to ne mogu učiniti, jer banke žele imati realne hipoteke na tim nekretninama, a zakupci im takva jamstva ne mogu dati. Stoga smo odlučili te prostore izložiti na javnom natječaju da bismo vidjeli ima li interesa za licitiranjem, a naravno da će ti zakupci, budu li zainteresirani, imati prednost pri kupnji, ustvrdio je Prhat.

Kada su stanovi u pitanju, kaže da su ti prostori ili derutni ili je riječ o tavanskom prostoru ili je pak Grad suvlasnik u manjem dijelu pa većinski vlasnici traže otkup i tog dijela. Kako god, budu li i stanovi i poslovni prostori prodani po početnoj utvrđenoj cijeni, u gradski proračun bit će uplaćene 843 tisuće eura, odnosno 6,2 milijuna kuna.

Izvor/autor: Glas Istre/PressCut

Dogodine napokon rast cijena nekretnina

Sredinom ove godine činilo se kako se svjetsko tržište nekretnina konačno blago oporavlja od krize, obzirom da je čak 61 posto zemalja svijeta zabilježilo rast cijena od ljeta 2009. godine do istog razdoblja 2010. godine. Ipak, s dolaskom jeseni porast prodaje i cijena ponovo se usporio, tako da se "post-krizni mjehurić optimizma" pomalo ispuhao.

Kako to predviđa ugledni svjetski servis za transakcije, menadžment i savjetovanje na globalnom tržištu nekretnina Knight Frank, 2011. godinu obilježit će sličan trend usporenog rasta cijena i rezultata prodaje, što bi trebalo donekle dovesti do stabilizacije cijena, naročito u Europi gdje je statistika vrlo šarolika, ali i u dijelovima Azije, gdje cijene unatoč svjetskoj krizi rapidno rastu posljednjih godina, iako zadnjih mjeseci također usporavaju takva kretanja. Ukratko, tržište nekretnina se postepeno oporavlja, ali neke značajnije i naglije promjene na bolje ne treba očekivati još neko vrijeme.

Azijski rast cijena
Podaci iz druge polovice 2010. godine dokazuju da se oporavak tržišta nastavlja, samo što su stope rasta cijena ublažene. Čak su se tržišta nekretnina u nekim najlošijim europskim primjerima ponešto popravila, pa su tako primjerice cijene u Estoniji posljednjih mjeseci porasle za 0,4 posto, dok su u godini prije toga bile pale za čak 40 posto, navode u svom izvještaju stručnjaci iz Knight Franka. Inače, u zemlje koje je svjetska kriza najviše pogodila kada je u pitanju tržište nekretnina pored nekoliko država iz istočne Europe spadaju i Španjolska i liska. Tamo su cijene ove godine niže i za 50 posto u odnosu na statistike.

Ugledni svjetski servis za savjetovanje na globalnom tržištu nekretnina Knight Frank za 2011. predviđa trend usporenog rasta cijena i rezultata prodaje, što bi trebalo donekle dovesti do stabilizacije cijena, naročito u Europi. Prognoza globalnog tržišta nekretnina Latvija 5.0/4.0 4.0/6.0 -10.0/00; Velika Britanija  -3.3/2.0 irska <"$1.0/-3.0 Francuska 2.0/2.0 Španjolska -4.0/-2.0,.Hong Kong 18.0/12.0Malezija 0.0/10.0 Siogapur 10.0/3.0..riz druge polovice 2006. godine. Predviđa se da bi u narednih godinu i pol ovdje cijene nastavile padati, iako će se stopa smanjenja cijena usporiti: primjerice u Irskoj bi se aktualni podatak od -11 posto trebao ublažiti na -3 posto. Također, predviđa se da bi Latvija i Litva, koje bilježe katastrofalne rezultate, u 2011. godini po prvi put u posljednje tri godine mogle imati pozitivan rast cijena, iako će taj postotak, jasno, biti minimalan.

Zanimljiva situacija dogo-dila se u Aziji, gdje je za razliku od Europe, Amerike i ostatka svijeta, posljednjih nekoliko godina tržište nekretnina doživjelo veliki rast cijena. Čak toliko da su se njihove vlade, naročito ona kineska, počele brinuti predlagajući mjere opreza, kontrole rasta i sličnog, upozoravajući na efekt "mjehurića od sapunice". Ipak, u 2011. godini se očekuje postepeno zaustavljanje tog rasta, pa bi u Hong Kongu ovogodišnji rast cijena od čak 18 posto trebao pasti na 12 posto u idućoj godini, cijene u Singapuru bi povećanje za 10 posto trebale sniziti na tri posto, australsko uvećanje za pet posto trebalo bi doći na nulu, a kineska statistika od pozitivnih sedam posto trebala bi pasti na pet posto.

Optimizam u Hrvatskoj
SAD, s čijeg je tržišta nekretnina uopće i startala svjetska ekonomska kriza, ove je godine zahvatio novi val poteškoća s kreditiranjem, zbog čega se predviđa stagnacija cijena u narednih 18 mjeseci, a koje javnost ocjenjuje kao one realne u odnosu na napuhane iznose od prije tri godine. Dakle, u ovako najgrubljim crtama, američka situacija dosta je slična onoj Hrvatskoj, gdje bankovni krediti i dalje ne djeluju baš obećavajuće, a cijene variraju od blagog pada do stagnacije. Ipak, pojedini domaći agenti za nekretnine predviđaju kako bi se u narednoj godini ipak mogao dogoditi rast cijena u Hrvatskoj.

Smatram da su cijene do-takle dno i da neće više padati te da će usporedo s oporavkom tržišta na europskoj i svjetskoj razini i kod nas u narednih godinu dana doći do makar blagog povećanja cijena, predviđanje je direktora Dogma nekretnina iz Rijeke Branka Papeša. On je potvrdio kako se u Hrvatskoj i dalje najviše traže dvosobni stanovi do prosječno 85.000 eura te da tek 10 posto prodavatelja pristaje spustiti traženu cijenu i prodati nekretninu, dok ostali to odbijaju, pa ni ne nalaze kupce.

Izvor/autor: Novi list/PressCut

Projekt gradnje jeftinijih kvadrata

Grad Šibenik raspisao je jučer natječaj za kupnju zemljišta na kojemu će se graditi POS-ovi stanovi. Kako Grad nema adekvatno zemljište za gradnju stanova po programu društveno poticane stanogradnje, kazao je na jučerašnjem gradonačelnikovom kolegiju dogradonačelnik Franko Vidović, ide se na njegovu kupnju, a uvjet je da je parcela veća od 3000 metara četvornih.

Plan gradske vlasti jest u prvoj fazi izgraditi između 50 i 70 stanova, a do kraja mandata njih 200-ak. Zbog loše vodene zemljišne politike naših prethodnika, na žalost, Grad nema u svom vlasništvu zemljište za ovaj projekt, rekao je dogradonačelnik Franko Vidović dodavši kako će se novac koji Grad uloži u zemljište vratiti prodajom stanova.

Čija odgovornost je stanovanje - privatna stvar svakoga građanina i obitelji, zajedno stanovništva i države, grada ih općine u kojoj žive, ili samo države? samo su neka od pitanja. Zbirni rezultati pokazat će u kakvim stanovima i kućama Hrvati žive, što imaju, a što im treba, jesu li stan kupili ih još plaćaju kredit.. No, neki se rezultati već naslućuju.

Značajan dio stambenih jedinica na selu i u gradu nenastanjen je i zjapi prazan jer su kupljene samo radi ulaganja, navodi Bežovan dodajući , kako očekuju i velike razlike u standardu stanovanja. Dio građana, kaže, živi vrlo skromno, neki raspolažu s premalo prostora, a kod drugih je i opremljenost loša, dok čak 25 do 30 posto stambenog fonda prokišnjava ih je ugroženo od vlage, a zbog loše gradnje postoje i problemi s troškovima energije za grijanje.

Pokazalo se i da poticaje bolje koriste boljestojeći sugrađani, dok ispitanici smatraju da bi stambena politika trebala pomoći ciljanim socijalnim skupinama kako bi uspjele lakše doći do imovine. Sadašnjom politikom države najugroženiji su mladi ljudi, prije svega radnice u reproduktivnoj dobi, koje za male plaće danonoćno rintaju u trgovačkim centrima. One ne uspijevaju zaraditi za stan, ne mogu riješiti stambeno pitanje, a time niti planirati obitelj, pa u kućanstvu danas često žive i tri generacije stanara.

Izvor:limun.hr

Nekretnine: Teže do stana u Zagrebu nego u Dublinu ili Beču

Do kraja ove godine Hrvatska bi trebala dobiti svoje prvo istraživanje o stambenim prilikama građana i njihovim stambenim potrebama, na temelju kojeg će biti izrađena, prva dosad, Nacionalna stambena strategija.

Centar za razvoj neprofitnih organizacija u suradnji s nekoliko ministarstava, naime, kraju privodi detaljnu anketu na uzorku od dvije tisuće građana cijele Hrvatske, koja bi trebala pokazati u kakvim stanovima i kućama građani uistinu žive, koliko su ih platili ili ih kreditom otplaćuju, kakva su njihova stambena očekivanja te, primjerice, što misle o nacionalnim stambenim projektima. Istraživanjem, na čelu kojeg stoji dr. sc. Gojko Bežovan sa Studija za socijalni rad u Zagrebu, žele se prikupiti nove spoznaje o kvaliteti stanovanja u Hrvatskoj, s ciljem stvaranja temelja za izradu nacionalne stambene strategije. Hrvatska takvu strategiju do sada nije imala, kao ni istraživanje o stanovanju koje se u razvijenim europskim zemljama provodi svake četiri godine.

»Je li loše ako u stanu sa zaštićenom najamninom od 2,36 kuna po četvornom metru obitava obitelj s visokim primanjima? Je li loše ako najmoprimac državnog ili gradskog stana iznajmljuje taj stan nekom drugom?«, neka su od pitanja koja ovih dana anketari postavljaju građanima u Zagrebu u sklopu terenskog istraživanja.

Neka od pitanja odnose se na primanja kućanstva i način kupnje stana, a među 50-ak pitanja o kvaliteti stanovanja, građane se pita imaju li u sklopu stana vrt ili zemljište, ali i ima li njihov stan, odnosno kuća, bazen, teretanu, saunu, zimski vrt, atelje, tavan ili podrum. Za objekte izgrađene prije 1990. godine, traži se odgovor na pitanje kad su zadnji put u njihovu obnovu uložena znatnija sredstva. Građani se mogu »požaliti« i ako im se na zidovima pokazuju znakovi vlage ili im stan, odnosno kuća, prokišnjavaju. Dio pitanja odnosi se i na ulogu države u politici stanovanje, primjerice bi li trebala ograničavati cijene građevinskog materijala, zemljišta, stanova. Od ispitanika se, među ostalim, traži i da izraze svoju suglasnost ili nesuglasnost s prodajom društvenih stanova nositeljima stanarskog prava po cijenama nižim od tržišnih ili, pak, da se izjasne oko toga treba li država pomagati programe gradnje socijalnih stanova.

Prema riječima dr. sc. Bežovana, za dovršetak ankete treba ispitati još 120 građana koji, kako kaže, vrlo nevoljko pristaju na sudjelovanje u anketiranju, budući da ono traje 50-tak minuta po osobi. No upravo zato što je riječ o zahtjevnoj anketi, napominje Bežovan, ona će dati i pouzdane smjernice za izradu nacionalne stambene strategije.

Prema ranijim istraživanjima stručnjaka s Ekonomskog instituta, hrvatski su građani pri dnu ljestvice Europljana koji si mogu priuštiti stan, odnosno plaćati ga i uz to pristojno živjeti. Od 2000. do 2008. godine cijene nekretnina kod nas su porasle za čak 58 posto, pa bez obzira što su u 2008. prosječne cijene nekretnina u Beču i Dublinu bile veće za 59 i 139 posto u odnosu na Zagreb, stanovanje u Zagrebu je znatno manje priuštivo. Osim u Londonu i Barceloni, stanovanje je u Hrvatskoj najnepristupačnije u odnosu na dohodak stanovništva, premda zapadnoeuropske zemlje imaju višu prosječnu cijenu nekretnina.

Još uvijek prenapuhane cijene nekretnina trebale bi se, smatraju stručnjaci, korigirati naniže ulaskom Hrvatske u EU, no dotad bi, po uzoru na neke druge države, Hrvatska trebala osnovati jamstvenu agenciju za stambene kredite koja bi u slučaju nemogućnosti otplate od građana preuzela dužništvo prema bankama, što bi u konačnici, zbog smanjenja rizika banaka, smanjilo i njihove kamate. Nadalje, treba nam Nacionalna stambena strategija napravljena u skladu s populacijskom strategijom, Zakon o socijalnom stanovanju te povratak subvencioniranja kamata na stambene kredite. Lokalne zajednice trebale bi pak donijeti vlastite stambene strategije, smatraju stručnjaci, osigurati zemljište za izgradnju socijalnih stanova i stanova za najam, a ulagačima olakšati administrativnu proceduru.

Izvor: SEEbiz.eu

Tržište nekretnina južne i istočne Europe oporavit će se prije očekivanja

Unatoč padu u posljednje dvije godine tržište nekretnina središnje i istočne Europe u srednjoročnim i dugoročnim perspektivama i dalje ima velik potencijal rasta. S Richardom Halhyardom, izvršnim direktorom CEE Insight Foruma (u vlasništvu poljske kompanije Imagine Live Media), koji okuplja stručnjake i gospodarstvenike s područja nekretninskog biznisa, razgovarali smo koje su mogućnosti u tome sektoru za potencijalne investitore te o događaju koji u Zagrebu organiziraju u suradnji s uglednim Financialom Timesom, konferenciji Buying signals, kojoj je medijski pokrovitelj Poslovni dnevnik. CEE Insight Forum također svake godine organizira nagradu CEEQA, namijenjenu tvrtkama i projektima koje su posebno pridonijele razvoju sektora.

Kažite nam nešto o nagradi za kvalitetu nekretnina u središnjoj i istočnoj Europi (CEEQA) i koji su njezini ciljevi?
Aktivnosti nagrade CEEQA uključuju istraživanja ključnih trendova koji utječu na sektor nekretnina, čitav niz foruma poslovnih vođa, rasprave o važnim pitanjima ili trendovima na tržištu te godišnje nagrade na području nekretnina. U organizaciji Insight Foruma za područje središnje i istočne Europe u suradnji s listom Financial Times glavni joj je cilj promicati dostignuća sektora nekretnina središnje1 istočne Europe u okvirima međunarodne poslovne zajednice. Otkako je uvedena 2002. godine, cilj je bio stvoriti vjerodostojnu, međunarodno prepoznatljivu nagradu u sektoru nekretnina te važan događaj na području industrije nekretnina. Bilo je nužno da se svi mogu slobodno prijaviti za nagradu te da je odabir i ocjena kandidata što transparentnija i demokratičnija.

Naziv nagrade odnosi se na područje središnje i istočne Europe, a na koje se zemljopisno područje nagrada orijentira u današnje vrijeme?
Nagrada se u početku fokusirala na države koje su nastale u velikim promjenama političkog i gospodarskoga krajolika 1989. godine te se brzo usmjerile prema članstvu u Europskoj uniji i sudjelovanju u europskim i svjetskim tržištima kapitala. Zbog toga smo se prvotno usmjerili na samu srž središnje Europe, no uskoro smo se proširili na više zemalja te s vremenom uključili više zemalja regije.

Zašto ste odabrali Zagreb za domaćina foruma Buying signals?
Prvi je razlog što želimo steći nov pogled na posebne izazove i prilike koje tržište jugoistočne Europe predstavlja regionalnim i međunarodnim ulagačima i stručnjacima za razvoj nakon krize, želimo otkriti koje ga sile vuku naprijed, a koje natrag. Ta će tema biti vrlo zanimljiva sudionicima našeg Insight foruma za područje središnje i istočne Europe. Drugi je razlog, kao što sam već spomenuo, objaviti članstvo čitavog niza tržišta država jugoistočne Europe u CEEQA-u u sklopu nagrada za 2010. godinu.

U oba smo slučaja usmjereni na istaknutija tržišta država kao što su rumunjsko i slovensko koja su u CEEQA-u uključena od početka, na hrvatsko i bugarsko tržište, koje već dugo promatraju tvrtke koje su aktivne u središnjoj Europi i okolici, te na srpsko i crnogorsko, koja su prije krize privukla pozornost međunarodnih ulagača veličinom, opsegom ili političkom voljom. S vremenom ćemo proširiti djelokrug CEEQA-e kako opseg proizvoda i međudjelovanje ostalih čimbenika budu više privlačili vodeće operatore u nova europska tržišta i CEEQA-u.

Što ste istaknuli kao glavne točke događaja i tko su vam glavni partneri?
Srećom, neki od najistaknutijih stručnjaka i tvrtki na novim tržištima nekretnina u Europi održat će prezentacije i sudjelovati u raspravama o prilikama i izazovima u razvoju, zakupljivanju, poticajima za ulagače, suradnji javnog i privatnog sektora, financiranju preko banaka i održivom razvoju. Medu govornicima na forumu bit će Đuro Popijač, Sylvia Gansser Potts (voditeljica Sektora nekretnina i turizma pri Europskoj banci za obnovu i razvoj), Eli Alrov (predsjednik Izvršnog odbora GTC-a), Arpad Torok (izvršni PO direktor TriGrariit Development Corporation) i Otis Spencer (Heitman), redom ugledni stručnjaci na tržištu koji se rijetko pojavljuju na konferencijama.

Ovo će biti sjajna prilika da ljudi čuju njihova mišljenja i stavove o pitanjima vezanim uz poslovanje i dugoročnu budućnost tržišta. Svi naši govornici i sudionici u raspravama snažne su karike novih europskih tržišta i mislim da će biti vrlo poučno. Naš je glavni organizacijski partner Financial Times, a blisko strateško partnerstvo ostvarili smo sa svih osam velikih međunarodnih agencija nekretnina koje su aktivne u ovom sektoru (CBRE, Colliers, Cushman & Wakefield, DTZ, Jones Lang LaSalle, King Sturge, Knight Frank, Savills) i pružaju iznimnu potporu forumima i nagradama.

Naša promotivna partnerstva s tvrtkom Thomson Reuters, Global Real Estate Institutom (GRI), Warsaw Business Journalom, IBP Real Estateom i SEE Newsom vrlo su važna, a za ovaj događaj ostvarili smo vrlo vrijedno partnerstvo s Hrvatskom udrugom poslodavaca i Poslovnim dnevnikom. Vezano uz lokalnu organizaciju i promociju surađujemo s poslovnim savjetovanjem Filipović, našim službenim partnerom za tržišta jugoistočne Europe.

Mislite li da se kriza na tržištu nekretnina smiruje i očekujete li povratak u stanje prije svjetske financijske krize?
Ako se govori o svjetskoj ili europskoj razini, samo je pitanje vremena kad će se to dogoditi. Svjesni smo da ljudsko znanje i sposobnosti stvaraju sve veće bogatstvo, što podrazumijeva veći izbor nekretnina i želja potrošača. To znači da će tržište komercijalnih nekretnina na svim razinama uvijek težiti boljitku, što god se kratkoročno zbivalo. S obzirom na tržišta jugoistočne Europe, bit ću dovoljno odvažan i reći da bi se takav pomak mogao dogoditi prije nego što se očekuje.

Izvor/autor: Poslovni dnevnik/PressCut

Tržište određuje, kupac presuđuje

Predstavnici poduzeća Dubrovnik ceste te metkovskog Obšivača u napetoj su atmosferi sudnice Trgovačkog suda naizmjence izricali svoje ponude. S početnih 17,8 milijuna kuna došlo se napokon do 25 milijuna, kada su Dubrovnik ceste zatražile stanku od 10 minuta. I povukle se iz utrke. Obšivaču je pripao kamenolom Mironja, tesarsko-armirački pogon u Komolcu te zemljište u poslovnoj zoni Ston. Bila je to prva u seriji dražbi za imovinu Građevinskog poduzeća Dubrovnik koje je proljetos završilo u stečaju. Ako je suditi po tom prvom ročištu, održanom prije petnaestak dana, uspješna će biti i cijela serija od devet dražbi na kojoj će se prodavati nekretnine GP-a Dubrovnik. Riječ je o jednom od najvećih stečajeva po vrijednosti procjene nekretnina, koje su vještaci ukupno procijenili na više od 140 milijuna kuna.

Sljedećih tjedana, pored serije dražbi za imovinu GP-a Dubrovnik, bit će održane dražbe u još nekoliko stečajnih postupaka s nekretninama i pokretninama velike vrijednosti. U slučaju kamenoloma Mironja kupac se brzo pojavio i izlicitirao višu cijenu od početne. No u mnogim drugim postupcima bezuspješno se održava i po 13 ili 14 dražbenih ročišta. U skladu sa zakonskim mogućnostima cijena se na kasnijim dražbama spušta pa strpljivi kupac može doći do stečajne imovine uz veliki diskont. Bilo je stečajeva u kojima se imovina početno procijenjena na 1,3 milijuna kuna na kraju prodala za 100.000 kuna.

Kupac je taj koji presuđuje. Možete vi procijeniti na iznos koji otprilike odgovara potraživanjima, ali će na kraju tržište ocijeniti koliko ta imovina stvarno vrijedi, kaže stečajni upravitelj Mate Balenović. U Karlovcu je tako 5. listopada prodavana stečajna imovina tvrtke Kompas-Ka kojom upravlja Mate Balenović. Bilo je to drugo ročište za prodaju nekretnina koje se sastoje od benzinske crpke (četiri agregata i sustav za prodaju autoplina) te poslovnog prostora za trgovinu i ugostiteljstvo. Objekt se nalazi u Veljunu, na magistralnoj cesti Karlovac-Plitvička jezera. Nekretnine su prvo procijenjene na 17 milijuna kuna, a kako nije bilo kupaca, nova dražba bit će 3. studenog, cijene koju su kupci spremni platiti. Ipak, ima i slučajeva da je cijena skočila iznad po cijeni od 15 milijuna kuna. Ostali podaci o dražbi mogu se naći na internetskom Očevidniku nekretnina HGK-a te na stranicama Web-stečaj.

Različito raspoloženje kupaca za ulaganje u stečajne nekretnine vidljivo je i u dubrovačkom slučaju. Dok su se ponuđači natjecali za kamenolom, tog je dana trebala biti održana i usmena dražba za betonaru u Dupcu, također dio bivšeg GP-a Dubrovnik, ali za nju nitko nije bio zainteresiran. Tvrtka GP Dubrovnik ima i asfaltnu bazu, na više mjesta u Dubrovniku ima izgrađene ili započete stambeno poslovne prostore i druge nekretnine, pa kupci doista imaju što birati. Rezultate, s druge strane, s nestrpljenjem očekuju vjerovnici, primjerice OTP banke koja potražuje oko 80 milijuna kuna. Ishode očekuju i radnici, koji su, prema riječima sindikalne pravnice u SSSH-u Anke Muhoberec, prvo morali ishoditi pravo na priznavanje potraživanja. GP Dubrovnik je u međuvremenu potpuno prestao raditi pa su zaposleni ostali bez redovitih prihoda. Potraživanja radnika koje zastupa SSSH na kraju su priznata i zahtjevi za prvim isplatama već su upućeni Agenciji za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja.

Nedaleko od nekretnina bankrotiranog GP-a Dubrovnik, u Metkoviću, nalaze se i nekretnine Naronaplasta, procijenjene na 33 milijuna kuna. Stečaj je otvoren još u ožujku 2009., a dražbe su se zakazivale i održavale bez zainteresiranih kupaca. Ni prije zadnje dražbe nitko nije ni neformalno iskazao interes za kupnju, kaže stečajni upravitelj Pero Vićan. Treba istaknuti da na toj nekretnini postoji razlučno pravo Republike Hrvatske, čije interese u stečajnom postupku zastupa Državno odvjetništvo. Oni su ti koji diktiraju cijenu po kojoj će nekretnina biti ponuđena na dražbi. Moguće je da se pojavi potencijalni kupac, a meni nije poznato je li netko kontaktirao s predstavnicima države koja je faktični vlasnik, kaže Vićan.

Tvrtka Naroplast prestala  je s radom još dvije godine prije otvaranja stečajnog postupka. Nije bilo zainteresiranih ni da poslije toga ožive djelatnost. Nekretnina će se vjerojatno prodati na nekoj od sljedećih javnih dražbi. Ciglana IGM iz mjesta Maruševca, najprije procijenjena na 68,4 milijuna kuna, prodaje se na novoj dražbi 28. listopada za 41 milijun kuna ali na ovoj lokaciji se vjerojatno nikad neće nastaviti proizvodnja profila od plastike. Možda će se pokušati raditi nešto drugo, a budući kupac-vlasnik namjenu prostora morat će usuglasiti s lokalnom zajednicom, u skladu s važećom prostorno-planskom dokumentacijom, rekao je Vićan. Prema njegovu mišljenju, država kao razlučni vjerovnik vjerojatno će naplatiti dio svojih potraživanja, a drugi vjerovnici - teško.

Za razliku od Naronaplasta, ciglana IGM Cer-je Tužno d.o.o, iz mjesta Maruševca, Cerje Nebojse, nastavila je raditi i u stečaju, i to tako daje za prijelazno razdoblje pronađen zakupac. Ciglana je procijenjena na 68,4 milijuna kuna (i to nekretnine 53,2 milijuna, a pokretnine na 15,2 milijuna), a za 28. listopada zakazana je nova dražba. Nova cijena je 41 milijun kuna. U cijelosti ili nikako Stečajni upravitelj Želimir Uršulin kaže da unatoč problemima s kojima se susreće cijela industrija - padu potražnje zbog krize građevinarstva i rastu cijena energenata - ciglana uspijeva održavati proizvodnju.

Od prikupljenog najma već su isplaćeni neki vjerovnici. Postoje i dva-tri potencijalna kupca, i to snažna poduzeća iz opekarskog sektora koji su pokazali interes za preuzimanje IGM-a pa bi možda i ova priča mogla donijeti stečajni happy end. Postoje također i kandidati za kupnju poljoprivrednog kombinata Emerik iz Vrpolja, prvobitno procijenjenog na 11,1 milijun kuna. Među njima su, kako se doznaje, i predstavnici Agrokora, pa je nedavno u obilasku terena bio i direktor Vupika Krešimir Kuterovac i razgledao Emerikove potencijale. Bilo je i onih koji su dolazili i pokazivali interes samo za neke dijelove poduzeća. Netko bi kupio jedan kombajn, drugom treba jedan traktor... Nismo pristajali na takve prijedloge jer smatramo da bi poduzeće trebalo prodati kao cjelinu, kaže stečajni upravitelj Zdravko Grubeša.

Za poduzeće Emerik održat će se 25. listopada ispitno ročište na kojem će svoja potraživanja prema stečajnoj masi podnijeti još nekoliko vjerovnika. Kad taj proces bude završen, raspisat će se i novo ročište za dražbu. Slične priče mogle bi se ispričati i za stotine drugih poduzeća izlistanih u očevidnicima prodaje stečajnih nekretnina. Procjene vještaka uglavnom su samo orijentir za nadmetanje, a konačnu cijenu određuju tržište i zainteresirani kupci.

Izvor/autor Privredni vjesnik/PressCut

Nekretnine u vlasništvu MORHa propadaju

Već duže vrijeme slušamo da bivše vojne objekte treba staviti u javne svrhe, no činjenica je da ih je tek maleni broj dodijeljen lokalnoj samoupravi na upravljanje, i dok s jedne strane lokalne vlasti pozdravljaju demilitarizaciju, s druge pak strane atraktivni vojni objekti koje je vojska već odavno napustila iz dana u dan sve više propadaju. Lokalne vlasti su po tom pitanju nemoćne jer ni na koji način ne mogu prisiliti državu da se stvari maknu s mrtve točke, ne bi li se u bivšim vojnim mastodontima ponovno počeo odigravati život.

Ministarstvo obrane je diljem Hrvatske tijelima lokalne samouprave i drugim tijelima državne uprave do sada predalo 19 različitih nekretnina. Dodijeljene su vojarne, kompleksi, skladišta i uredski prostori čija ukupna površina iznosi 633.019 četvornih metara. Dovoljno je samo prošetati pulskom Katarinom, Monumentima ili Hidrobazom - gdje velebna zdanja godinama čekaju bolju budućnost, potpuno zapuštena, devastirana i okrnjena do boli.

Pokušali smo doznati koji su gradovi uspjeli vojnu imovinu uzeti u svoje ruke. Pula je svakako specifična jer za većinu vojnih nekretnina još se vode sudski sporovi na relaciji država Grad. Muzil, Hidrobaza, Punta Christo, Valelunga, Monumenti - aktualne su lokacije za koje će sudovi odlučiti kome će na kraju pripasti. Doduše, Monumenti su već pripali državi, no Grad je uložio reviziju Vrhovnom sudu. lako je Grad (kao pravni slijednik bivše Općine Pula koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao korisnik na nekretninama ukupne površine 1.055.521 četvorni metar) upisao pravo vlasništva, država je pred nadležnim sudovima pokrenula parnice radi stjecanja vlasništva. Sporovi traju godinama, nekretnine propadaju, a razvoj na atraktivnim lokacijama već predugo stagnira.

Grad Pula zasad je jedino dobio bivšu vojarnu Karlo Roje, za što je državi plaćeno 10,4 milijuna kuna, i to u obliku otpisa potraživanja Grada prema Ministarstvu obrane. Jednako tako, Gradu je prenesen i prostor bivše vojarne Vladimir Gortan uz preuzimanje obveze od devet milijuna kuna za osiguranje prostorija za rad županijskog Ureda državne uprave. Država je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun, za koje je uz simboličnu naknadu preneseno pravo građenja u korist Grada.

U gradskoj upravi smatraju da se Pula po pitanju državne imovine diskriminira, tim više što je Vlada darovala Karlovcu i Zadru bivše vojarne bez ikakve naknade. Zanimljivo je da su sve te sporne nekretnine unutar građevinskih područja, a na to je zemljište Grad upisao pravo vlasništva sukladno namjeni prostora prema prostorno-planskoj dokumentaciji još 1990. i 1991. godine, odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o šumama i Zakona o poljoprivrednom zemljištu.0 načinu raspolaganja imovinom uvijek odlučuje vlasnik, u ovom slučaju Republika Hrvatska, koja će odrediti hoće li se nekretnine davati na upravljanje ili prodavati, no problem je što još nema definiranih kriterija za dodjelu državne imovine.

Na području Vodnjana nalaze se četiri bivša vojna objekta. Radi se o skladištu For Valmarin, čija površina iznosi 81.941 četvorni metar, a katastarska čestica na kojoj se nalazi skladište na građevinskom je području posebne namjene za potrebe MORH-a. Tu je i skladište streljiva Vrh Mikotete površine 13.617 četvornih metara, a zemljište na kojem se nalazi dijelom je građevinsko izvan naselja (sportsko-rekreacijske namjene), dok preostali dio predstavlja poljoprivredno zemljište.

Na području Vodnjana nalazi se i ruševina površine 655 kvadrata također na građevinskom terenu te građevinsko područje unutar vojarne Barbariga II površine 1.031 četvorni metar. Niti jedan od navedenih objekata nije predan na upravljanje Vodnjanu iako je Grad u više navrata kontaktirao Središnji ured za upravljanje državnom imovinom tražeći da mu se ruševina unutar naselja Galižana preda na upravljanje.

Načelnik Općine Ližnjan Srećko Ševerlica veli da su nedavno na korištenje od Središnjeg državnog ureda dobili tvrđavu Svetica. Za sada još ne planiraju u nju ulagati, no u planu je taj prostor koristiti za razne društvene djelatnosti. Općina taj prostor pokušava dobiti u trajno vlasništvo. Na području općine Ližnjan nalaze se i vojni objekti na Marleri, gdje je smješten vojni pogon, te luka Budava. I za te lokacije su zainteresirani, no MORH-u su ta područja još uvijek interesantna te ih se ne želi odreći. Ševerlica veli da se očekuje da bi kroz godinu- dvije i područje na Marleri moglo biti proglašeno neperspektivnim, čime bi Općina dobila mogućnost njegovog preuzimanja, dok se za luku Budava još ne zna kada bi mogla biti stavljena na raspolaganje Ližnjanu.

Na području općine Marčana nalazi se samo jedan bivši vojni objekt koji nije u funkciji, i to tvrđava OUP-a Kavran koja je sagrađena 1916. za potrebe vojske Austrougarske Monarhije kao obrambena vojarna s dva tornja. Od završetka Prvog svjetskog rata do 1990. tvrđava se samo povremeno koristila za vojne vježbe. Po riječima načelnika Marijana Kostešića, radi se o dotrajaloj i zapuštenoj prizemnoj građevini koja nije ucrtana u važeći katastarski plan, a katastarska čestica na kojoj se nalazi tvrđava površine je 8.210 četvornih metara.

Prema važećem općinskom prostornom planu uređenja, tvrđava se nalazi unutar tzv. šume posebne namjene, a većim se je dijelom u zaštićenom obalnom području. Kostešić veli da je Općina u studenom lani od spomenutog državnog ureda zatražila da joj uz ili bez naknade tu nekretninu ustupi ne bi li je prenamijenili u građevinsko područje ugostiteljsko-turističke namjene, a sve u cilju očuvanja tvrđave od daljnjeg propadanja.

Labin i Rovinj civilnih građevina i svih potrebnih ugostiteljskih i drugih pratećih sadržaja. No ni nakon skoro godinu dana očitovanje Središnjeg državnog ureda nije stiglo pa Marčana još uvijek ne upravlja niti je preuzela niti jedan bivši vojni objekt. Niti medulinske vlasti još nisu dobile zeleno svjetlo za preuzimanje bivših vojnih objekata na svom području. Naime, na području općine Medulin nalaze se tvrđava Kaštijun i kompleks na kojem je bio smješten radar Monte Kope.

Niti jedan od ta dva objekta do sada nije ustupljen Općini iako su nadležnima uputili zahtjev za korištenjem. Načelnica Općine Fazane Ada Damjanac veli da na području općine nema nikakvih vojnih objekata.  Što se tiče kampa Pineta, u tom dijelu su nekretnine djelomično u vlasništvu Općine, a djelomično u vlasništvu države, omjer je pola-pola, veli Damjanac i dodaje da nema nikakvih saznanja o eventualnoj rasprodaji. Dodajmo i to da država i s tom Općinom vodi spor za šest nekretnina u Pineti čija je ukupna površina 224.267 četvornih metara.

Grad Umag u svom vlasništvu ima kompleks bivše vojarne Boris Kidrič. Ta je nekretnina bila izuzeta iz nekretnina i postupka utvrđenog uredbom o preuzimanju sredstava JNAi SSNO na teritoriju Republike Hrvatske od 1991. godine. Predaja u posjed Gradu Umagu započela je iseljenjem vojarne prije početka Domovinskog rata. Za vrijeme rata u posjedu nekretnina bili su Grad Umag i Ministarstvo obrane.

Republika Hrvatska prodala je 1997. društvu Mirage resorts tri objekta zajedno s pripadajućim zemljištem, nakon čega je Grad vodio spor protiv RH i Mirage resortsa u stečaju radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva. Potom je s tvrtkom Mirage resorts sklopljena izvansudska nagodba kojom su sporne nekretnine predane u posjed vlasniku, odnosno Gradu Umagu. Također Mirage resort tužio je državu radi naknade štete i vraćanja kupovine budući da objekti koji su bili predmet prodaje nisu bili u vlasništvu RH.

Rekonstrukcijom, dogradnjom i prenamjenom postojeće građevine danas su u bivšem vojnom kompleksu stvoreni uvjeti za otvaranje javne građevine, dječjeg vrtića i jaslica, a vrtić i jaslice otvoreni su početkom rujna ove godine. Na području grada Rovinja nema niti jednog objekta u vlasništvu MORH-a. Međutim, postoji nekoliko zgrada u vlasništvu države koje zjape prazne i nemaju nikakvu svrhu.

Grad je u više navrata od Središnjeg državnog ureda zatražio da im te zgrade ustupi na korištenje, no bezuspješno pa ni u Rovinju od toga nije bilo ništa. Na području grada Labina nema vojnih nekretnina, kazala je pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje Anamarija Lukšić. Premda su svi gradovi zainteresirani za preuzimanje objekata, birokratizirani i tromi sustav već godinama otežava da se u tim za gradove i građane perspektivnim objektima napokon dogodi razvoj.

Izvor/autor: Glas Istre/PressCut

Rujan: cijene i dalje padaju

Prosječna tražena cijena nekretnina u Hrvatskoj u rujnu 2009. u odnosu na mjesec prije bila je niža 1,2 posto, a u odnosu na isti mjesec lani 5,3 posto, izvijestio je u utorak portal Centar nekretnina. Na najznačajnijem tržištu, u Zagrebu, u odnosu na kolovoz cijene su pale 1,3 posto, a na godišnjoj su razini bile manje 6,1 posto. Prosječna tražena cijena stana u Zagrebu u rujnu iznosila je 1818 eura za četvorni metar, što je 0,9 posto manje u odnosu na prethodni mjesec, odnosno 4,7 posto niže u odnosu na rujan 2009. godine.

Stanovi u gradskoj četvrti Medveščak i dalje su najskuplji s prosječnom cijenom 2542 eura za četvorni metar, što je čak 40 posto više od prosječne cijene stana u Zagrebu. Prosječna tražena cijena stana u centru Zagreba iznosi 2371 eura i 30 posto je viša od prosjeka te 26 posto viša od cijene stana na Črnomercu, odnosno čak 38 posto viša od prosječne tražene cijene stana na Pešćenici. Najniže su cijene stanova u Sesvetama, gdje prosječna cijena za kvadrat u rujnu iznosi 1306 eura (28 posto niže od prosjeka) te u Gornjoj Dubravi gdje je 18 posto niža od prosjeka.

U rujnu se korekcija traženih cij ena nekretnina nastavila kako u Gradu Zagrebu, tako i na Jadranu. U Zagrebu drugi mjesec zaredom bilježimo znatniju korekciju u odnosu na prethodni mjesec (1,3 posto), a na Jadranu je zabilježena gotovo jednaka korekcija (1,1 posto) nakon ljetne stagnacije cijena, komentirao je Domenico Devescoli, voditelj Centra nekretnina.

Najskuplji kvadrat u Hrvatskoj imao je pak Dubrovnik, gdje je cijena u rujnu u odnosu na kolovoz pala simboličnih 0,4 posto, odnosno sa 3358 na 3345 eura. Cijene nekretnina na Jadranu u rujnu u odnosu na prethodni mjesec niže su 1,1 posto, a na godišnjoj razini bilježe pad 4,1 posto. Prosječna cijena kvadrata vikendice i apartmana na moru iznosi 1934 eura, što je 0,9 posto manje u odnosu na prethodni mjesec i 3,5 posto manje u odnosu na rujan 2009. godine.

Izvor/autor: Business.hr/PressCut

Industrijske nekretnine, poslovni prostori i kuće za dvije trećine cijene

Poslovni prostor u Dubrovniku površine 3687 četvornih metara procijenjene vrijednosti 105 milijuna kuna. Nekretnina se nalazi u Vukovarskoj ulici 17 u Dubrovniku. Dražba za ovu nekretninu održat će se 28. listopada u 13 sati na Općinskom sudu u Dubrovniku, Starčevićeva 23, soba broj 17/1. Jamčevina iznosi 10 posto od utvrđene vrijednosti nekretnine. Iznos osiguranja uplaćuje se na račun Općinskog suda u Dubrovniku, broj 23900011300000120 pozivom na broj 01 149, a kupac je potvrdu o prethodnoj uplati osiguranja dužan predočiti Sudu, prije nego što Sud pristupi prodaji. Nekretnina se može razgledati svaki radni dan. Prethodno je potrebno obratiti se ovom sudu sa zahtjevom za razgledavanje radi osiguranja razgledavanja putem sudskog ovršitelja. Nekretnina se ne može prodati za manje od dvije trećine procijenjene vrijednosti.

Kuća u Samoboru, procijenjene vrijednosti 83 milijuna kuna. Nekretnina u naravi predstavlja kuću, zgradu i dvorište, površine 618 četvornih metara u Samoboru. Dražba za ovu nekretninu održat će se 28. rujna u 15.15 sati na Općinskom sudu u Samoboru, Obrtnička 2, sudnica broj 12/11. Nekretnina se ne može prodati za manje od dvije trećine procijenjene vrijednosti. Kao kupci mogu sudjelovati samo osobe (fizičke i pravne) koje su najkasnije na dan ročišta za dražbu uplatile jamčevinu u visini 10 posto od utvrđene vrijednosti. Jamčevina se uplaćuje na sudski depozit Općinskog suda u Samoboru 23900011300000074, pozivom na broj 04 19-111510-82180, a kupac je potvrdu o uplati jamčevine obvezan predočiti sucu prije nego što sudac pristupi javnoj dražbi.

Zgrada i zemljište u Metkoviću, procijenjene vrijednosti 33 milijuna kuna. Nekretnina u naravi predstavlja dvije zgrade, dvorište i neplodno tlo ukupne površine 9991 četvorni metar. Treća usmena javna dražba održat će se 30. rujna u 11 sati na Trgovačkom sudu u Dubrovniku, Starčevićeva 23, sudnica 2. Kupac je dužan položiti kupovinu u roku od 15 dana od primitka rješenja o dosudi. Sve poreze, pristojbe i druge troškove snosi kupac po dospjelosti. Dodatne informacije moguće je dobiti kod stečajnog upravitelja Pere Vićana na broj mobilnog telefona 099/2000 444,od 9 do 13 sati svaki radni dan. Kao kupci mogu sudjelovati samo osobe koje uplate jamčevinu u iznosu od pet posto od utvrđene vrijednosti nekretnine koja se plaća na račun Trgovačkog suda u Dubrovniku broj 23900011300000525 kod Hrvatske poštanske banke do 28. rujna.

Industrijska nekretnina u Bilicama pokraj Šibenika procijenjene vrijednosti 24,2 milijuna kuna. Nekretnina u naravi predstavlja upravnu zgradu, proizvodni pogon, skladište, portirnicu i zemljište ukupne površine 26.393 četvorna metra. Ročište za prodaju održat će se pred stečajnim sucem 1. listopada u 11 sati na Trgovačkom sudu u Šibeniku, Stjepana Radića 81/11., u sobi broj 212. Sve zainteresirane osobe mogu razgledati imovinu stečajnog dužnika u vrijeme dogovoreno sa stečajnim upraviteljem Ivanom Rudom, Stjepana Radića 6/II., uz prethodni dogovor na telefon 022/331 878. Jamčevina iznosi pet posto početne cijene za nekretnine i za pokretnine za koje se natječu, te o tome treba predočiti potvrdu Sudu ili stečajnom sucu priložiti bankarsku garanciju bonitetne banke na prvi poziv za odgovarajući iznos osiguranja. Jamčevina se uplaćuje na račun sudskog depozita Trgovačkog suda u Šibeniku, koji se vodi kod Hrvatske poštanske banke Zagreb, broj 23900011300000865 s pozivom na broj 02-1-9-02. s naznakom uplata jamčevine za javnu dražbu. Jamčevina se mora uplatiti do 28. rujna.

Poslovni prostor u Osijeku, procijenjene vrijednosti 21,2 milijuna kuna. Nekretnina u naravi predstavlja poslovnu zgradu (izložbeno-prodajni salon) i dvorište u Mandićevoj ulici, ukupne površine 729 četvornih metara. Dražba za ovu nekretninu održat će se na Trgovačkom sudu u Osijeku 27. rujna u 11 sati. Nekretninu je moguće razgledati svaki radni dan od 9 do 14 sati uz prethodni dogovor sa stečajnim upraviteljem na telefon 091/2419 240. Jamčevina iznosi 10 posto procijenjene vrijednosti. Iz očevidnika nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom i stečajnom postupku.

Izvor/autor Privredni vjesnik/PressCut

U planu tek 60-ak stanova

Jučer je u Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) u Zagrebu prezentirano projektno rješenje za sve stanove iz Programa poticane stanogradnje (POS) koji bi se trebali graditi širom Hrvatske, a među njima su i oni u Puli. Pulski projekt izlaže Arhingtrade, zagrebačka firma koja je kao izrađivač posao dobila na javnom natječaju među dvadesetak ponuditelja.

Koordinacija za POS-ove projekte organizira se povremeno i upravo jučer su se sastali da bi pregledali ta rješenja. Tako ćemo znati kakav je stav APN-a o pulskom projektu, zadovoljava li ili ne, odnosno njihove eventualne primjedbe zbog kojih bi morao na doradu. S druge strane, u Gradu Puli smatraju da bi trebalo više prostora predvidjeti za zelene površine, a da bi parkirališni prostor trebalo riješiti podzemnim etažama te da se cijeli taj prostor treba kvalitetnije oplemeniti, pojašnjava pročelnik za komunalni sustav Damir Prhat. Dodaje da je u planu izgradnja dviju stambenih jedinica, a iako se u početku govorilo o stotinjak stanova, zbog stanja na tržištu nekretnina i drugačijih kreditnih uvjeta, APN je vrlo oprezan po pitanju tog broja.

Cijene na tržištu nekretnina su pale, a s druge strane kreditni uvjeti su se izmijenili te je pitanje kreditne sposobnosti potencijalnih kupaca koji su na listi prvenstva. Stoga je ovim projektnim rješenjem predviđeno nekih 60ak stanova. U svakom slučaju, to će rješenje, kada bude usvojeno, biti prezentirano onima na listi i javnosti, ali je to obveza APN-a, ističe Prhat.

Stanovi iz POS-ovog programa grade se isključivo za prodaju građanima s prosječnim platežnim mogućnostima koji nemaju riješeno stambeno pita-nje. Na javnom natječaju bilo je zaprimljeno 306 zahtjeva, a na konačnoj se listi našlo njih 270. Pretpostavlja se da će cijena četvornog metra stana iznositi između 900 i 950 eura.

Zemljište na kojem će se graditi ti stanovi nalazi se u Sijani, na površini od četiri tisuće četvornih metara -između Valturske, Ulice Jurja Žakna i robne kuće - i u gradskom je vlasništvu. Grad će, osim zemljišta, osigurati komunalnu infrastrukturu i priključke za nove objekte. Ukoliko sve bude teklo prema planu, useljavanje je planirano do polovice 2012. godine.

Izvor/autor: Glas Istre/PressCut

Dvosoban stan je bolje unajmljivati

Onaj tko kreditom banke kupi dvosoban stan od 65 četvornih metara u Puli, platit će, prema sadašnjim cijenama, na razdoblje od 30 godina jednako koliko i onaj tko je podstanar. Odnosno, jednak je trošak najma koji se plaća najmodavcu i trošak kamata koji se plaća banci za stan koji je plaćen 1.420 eura po četvornom metru.

U tu cijenu uračunat je kompletan namještaj i centralno grijanje. Dakle, razlika je više nego konzistentna za najmoprimca, jer ne mora plaćati glavnicu banci, a taj novac može potrošiti za kvalitetnije življenje ili ukamaćivanjem te razlike može kupiti više od jednog stana nakon 30 godina štednje. To je jednostavna računica koja ukazuje na to da se više isplati biti podstanar nego vlasnik stana s teretom otplate kredita banci na rok od 30 godina.

Pri toj analizi koristili smo se godišnjom kamatom od šest posto što je, prema podacima HNB-a, prosječna kamata na stambene kredite u Hrvatskoj u proteklih devet godina. S druge strane, uzeli smo sadašnju cijenu najma od 300 eura mjesečno za sličan opremljen stan s instaliranim i funkcionalnim centralnim grijanjem na gradski plin. Dakle, svi oni koji potroše više od 1.420 eura za dvosoban stan u Puli (s uračunatim namještajem i centralnim grijanjem) na koncu će platiti daleko više od 300 eura mjesečno na trošak kamata na razdoblje od 30 godina.

Njima je definitivno isplativije unajmiti nego kupiti stan. No, je li isplativije od najma kupiti stan po cijeni od 1.320 eura po metru? U tom slučaju mjesečna obveza za kamate iznosi 278 eura, a to je 22 eura manje nego najam koji iznosi 300 eura. Jednostavna matematička računica kaže da je u tom potonjem slučaju isplativije kupiti nego unajmiti stan. Je li u stvarnosti to baš tako, svatko mora izračunati prema svojim mogućnostima jer pored tih 278 eura kamata mora 30 godina plaćati još 236 eura glavnice mjesečno. Dakle, ukupno 514 eura. Takva rata danas je realnost u Hrvatskoj za one koji plaćaju kredit na 30 godina.

U ovoj analizi nismo uzeli u obzir računice s otplatom kredita na 20 i manje godina jer bi u tom slučaju mjesečna rata kredita rasla za 100 i više eura. U slučaju prosječnog građanina to znači da bi čitavu plaću izdvajao za kredit. No, niti jedna banka to neće prihvatiti koliko god jamaca taj dužnik ponudio. Analizirali smo i kako je bilo prije krize kad su cijene stanova i najma bile veće nego sada.

Prema našem izračunu, prije dvije-tri godine točka jednakosti na stanu od 65 četvornih metara iznosila je 1.660 eura po četvornom metru (s uračunatim namještajem i centralnim grijanjem) jer je tada cijena najma sličnog stana iznosila 350 eura mjesečno. Dakle, pad najma od 50 eura mjesečno koji se u međuvremenu dogodio spustio je isplativost cijene kupnje za čak 240 eura po četvornom metru. Istu kalkulaciju smo napravili i s manjim, jednosobnim stanom od 35 četvornih metara.

Točka jednakosti sadašnjeg mjesečnog najma od 250 eura nalazi se u mjesečnoj kamati koja se plati kroz 30 godina u slučaju kupnje stana po cijeni od 2.200 eura. Kako je trenutna ponuda tih stanova ispod 2.000 eura (s uključenim namještajem i centralnim grijanjem) ispada da je u slučaju manjih stanova isplativija kupnja nego najam.

Kako je bilo prije krize? Točka jednakosti bila je pri 2.640 eura po četvornom metru dok je mjesečni najam iznosio 300 eura. Dakle, i u ovom je slučaju pad najma od 50 eura prouzročio velik pad isplativosti kupnje nekretnine i to za čak 440 eura. Dođe li zbog krize do daljnjeg urušavanja standarda građana moguće je očekivati nastavak pada cijene najma, a to će ponovno staviti na kušnju one koji se premišljaju je li vrijeme da život u tuđem stanu zamjene za vlastiti dom koji će postati njihov tek kad plate zadnju ratu kredita banci. Pogledajte stranicu sa stanovima: prodaja stanova.


Izvor: limun.hr

Na bubnju 8356 nekretnina

Unatoč nastojanjima dužnika da pravodobno podmiruju svoje financijske obveze, kao i banaka koje im nastoje izaći u susret davanjem počeka i ostalih olakšica, određeni broj nekretnina završi u ovršnom postupku. U Očevidniku nekretnina i pokretnina pri HGK koje se prodaju u ovršnom i stečajnom postupku 15. rujna 2010. bila su upisana 10.634 predmeta, od toga se 8356 predmeta odnosi na nekretnine koje su se prodavale u ovršnom postupku. Pri tome je aktivno 845 oglasa, aktivno znači da se odnose na nekretnine za koje će se dražbe tek održati Najam poslovnog prostora.

Od ukupnog broja najavljenih dražbi u Splitsko-dalmatinskoj županiji radi se o njih devet, sedam stanova i dvije kuće. Stanovi su uglavnom u Splitu (pet) te po jedan u Trogiru i Drnišu, dok se jedna kuća, procijenjena na dva milijuna kuna, nalazi u Šestanovcu, a druga, procijenjene vrijednosti od 2,8 milijuna kuna, u Supetru. Najčešći razlog dospijevanja na bubanj jest neredovito plaćanje rata kredita, podignutog za vlastite ili potrebe neke druge osobe, uglavnom iz užeg ili šireg obiteljskog kruga prodaja stanova.

Takvi konkretni primjeri su dva stana u Splitu, koji su u postupku ovrhe zbog neredovitog otplaćivanja hipotekarnog kredita (jedan Štedionici Mediteran, a drugi Privrednoj banci Zagreb). Razlika je, međutim, što je vlasnik stana u kvartu Lokve, procijenjenog na 569.156 kuna, svoju nekretninu založio za kredit koji je po-digla druga osoba, dok je vlasnik stana na Mejama, procijenjenog na 4,2 milijuna kuna, osobno bio neredoviti platiša. Banka je ovrhu stana na Mejama pokrenula radi naplate 66.000 eura (glavnica i kamata) što je puno manje od procijenjene vrijednosti stana koji valja prodati da bi se ta potraživanja naplatila stanovi Zagreb.

Prema podacima iz Očevidnika u Dubrovačko-neretvanskoj i Zadarskoj županiji, u ovrhu su dospjeli po jedan stan, razlika je pak u broju kuća, u Dubrovačko-neretvanskoj radi se o dvjema kućama (Metković i Cavtat), a u zadarskoj županiji o četirima. U Šibensko-kninskoj županiji u postupku su dva stana i čak osam kuća. Za usporedbu, u gradu Zagrebu u postupku ovrhe aktivno je 19 stanova, vrijednosti od 217.000 do 3,2 milijuna kuna, i 15 kuća.

Izvor/autor: Slobodna Dalmacija/PressCut

Teško je naći dobar stan

Početak rujna vrijeme je kad studenti kreću u intenzivnu potragu za podstanarskim stanovima. Oglasnici, agencije za nekretnine, prijatelji, izvori su preko kojih studenti traže svoje nove, privremene domove. Ažurni studenti stanove su počeli tražiti već u petom mjesecu, s time da su ih tražili od 1. rujna ili 1. listopada što je bilo nemoguće tada realizirati jer bi svaki vlasnik stan iznajmio odmah, a ne za pet mjeseci. U kolovozu i ranije su počeli zvati oni koji razmišljaju unaprijed, ali mislim da će od 15. rujna biti najveća ludnica.

Najviše se javljaju studenti iz Istre, ali i iz svih drugih dijelova Hrvatske, doznajemo od direktorice agencije za nekretnine Q-tim Petre Žuljević. Prema njezinim riječima, cijene stanova nisu se mnogo mijenjale u odnosu na prošlu godinu. Cijene se kreću od 250 do 550 eura, ali tu nema pravila. Netko će iznajmiti jednosoban stan za 500 eura, ali ako vidi da mu je frka,  iznajmit će ga i za 300 eura. Što se tiče studenata, uglavnom traže stanove njih dvoje ili troje. Ako ih je dvoje, traže stan po cijeni od 250 do 400 eura. Samci traže stanove čija se cijena kreće do 250 eura, što je vrlo teško naći. Za agencije je problem u tome što takvi stanovi ni ne dođu do nas, takve stanove vlasnici sami iznajmljuju. Općenito, mislim da naši ljudi više vole iznajmiti stan studentima, nego, recimo, strancima, dodaje Žuljević ističući kako su, osim cijene najamnine, bitni i ostali troškovi poput cijene grijanja i drugih režija.

U svakom slučaju, pronaći stan koji zadovoljava sve kriterije budućeg stanara nije nimalo jednostavno. Gledajući iz pozicije iznajmljivača, problem je to što studenti otkažu stanove u šestom mjesecu, a toga u Zagrebu ili Italiji nema. Studenti tamo cijelu godinu plaćaju, možda manji iznos, ali plaćaju. Ljudi koji ne žele studentima iznajmiti stanove, ne žele to baš zbog toga jer im oni odu preko ljeta. S druge strane, nekima se to isplati, iznajmljivačima u Ičićima, Opatiji, jer oni u ljeti imaju turiste ,kaže Žuljević.

Dobar stan je teško naći. No kad netko dobro promisli, udruži se s kolegama i ispita ponudu, i taj se problem može lako riješiti. Najisplativije je da se skupi što više studenata i da iznajme što veći stan. Mislim da su studenti danas dosta komotni i izbirljivi, ali to je dobro jer ni iznajmljivači ne mogu baš sve iznajmljivati. Ako žele iznajmiti stan, neka malo ulože u njega. Ja, na primjer, ne bih mogla nekome ponuditi stan u kojem sama ne bih mogla živjeti, a ljudi stvarno svašta iznajmljuju. Sto se tiče agencija i studenata, dobro je da se studenti obrate agencijama jer će biti sigurniji, imat će ugovor, zaključuje Žuljević.

Preko agencija, oglasnika, prijatelja - stan u Rijeci trenutačno traže Ana Špelić i njezini prijatelji iz Bjelovara, studenti Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Nas je četvero, dvije djevojke i dva dečka. Tražimo dvosoban stan s četiri ležaja, za 400 eura. Nemamo nikakve posebne želje što se veličine tiče, bitno nam je samo da ne bude baš prevelik. Prošle smo godine vidjeli stvarno svašta, prave šupe, ali i solidne stanove koji dobro izgledaju, dobro su uređeni, ali je cijena najma bila previsoka, kaže Ana. Stan ne bi trebali početi tražiti pet mjeseci unaprijed, ali ni pet dana prije početka predavanja. Bitno je ostaviti dobar dojam na vlasnike stanova i agente, loše naglasiti da ćete biti mirni, da nećete imati ljubimce. Konačna cijena se može dogovoriti sa stanodavcem, može se malo i sniziti, ali, koliko sam primijetila, cijene se uglavnom kreću između 100 i 150 eura po osobi, bez režija.

Bitno nam je da imamo perilicu za rublje, dobar štednjak i hladnjak i kvalitetno, ali ne preskupo, grijanje. Internet nije prioritet, imamo stick za laptop, Carnet preko faksa... Prošle smo godine živjeli u Lovranu, blizu faksa, ali predaleko od svih bitnih sadržaja. Zato smo ove godine odlučili naći stan u Rijeci. Počeli smo tražiti prije mjesec dana, imamo već neke stanove u užem izboru, ali ih moramo doći pogledati pa ćemo vidjeti - nastavlja Ana. Govoreći o svojim iskustvima s iznajmljivačima stanova, mlada Bjelovarčanka kaže kako činjenica da ih je četvero njezinom društvu predstavlja dodatni problem. Ljudi koji iznajmljuju stanove uglavnom traže do tri studenta, četvero im je već malo previše. Valjda misle da ćemo, ako nas je puno, stalno tulumariti, ne znam, zaključuje Ana.

Za svoju kćer Nikolinu i njezinu prijateljicu Mateu Juzbašić, brucošice na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, stan na riječkom području traži i Anto Filipović iz Županje. Stan smo počeli tražiti prije dvadesetak dana, ali ništa još nismo našli. Kako bi se smanjili troškovi, djevojke će živjeti zajedno. Tražimo stan s dvije zasebne spavaće sobe, kuhinjom i dnevnim boravkom, po mogućnosti u Iki. Međutim, tamo je problem u tome što stanodavci žele da im stan 1. srpnja bude slobodan, a ako student ne da ispite u roku, a mora se iseliti, stvaraju se veliki problemi, kaže Filipović.

Nas je četvero i tražimo dvosoban slan s četiri ležaja, za 400 eura... Prošle smo godine vidjeli stvarno svašta, prave šupe, ali i solidne stanove koji dobro izgledaju, dobro su uređeni, ali je cijena najma bila previsoka, kaže Ana Špelić iz Bjelovara. U Rijeci tražimo nešto blizu autobusne stanice za Opatiju kako ne bi gubile previše vremena na putovanje od kuće do fakulteta. Tražimo preko agencija i oglasnika, iako se u njima nalazi samo 10 posto ukupne ponude. Cijene jednosobnoga stana s dnevnim boravkom kreću se oko 250 eura, bez režija, dok dvosobni stanovi s kuhinjom i dnevnim dođu između 300 i 350 eura, plus režije. Dosta je tih stanova u jako lošem stanju, a loše je i to što 90 posto stanova nema internet, a to im bar nije problem instalirati, ionako bi ga studenti sami plaćali ističe Filipović.

U Rijeku se iz Pule uskoro vraća studentica druge godine fizioterapije na Medicinskom fakultetu Petra Josipović. Iako novi stan traži već neko vrijeme, potragu još nije okončala. Na prvoj sam godini živjela u stanu na Školjiću. Stanodavac je bio ok, nije bilo nikakvih problema, ali mi je stan bio premalen. Prije sam živjela s cimerom, plaćali smo svatko 900 kuna plus režije. Sada želim živjeti sama. Tražim prostran stan, modernije uređen, u centru grada. Cijena? Do 300, 350 eura. Mama i ja tražimo stanove preko agencija, interneta, oglasnika... Vidjele smo dosta toga, ali je većina onog što mi je bilo zanimljivo već je zauzeto otkrila nam je Petra dodavši da joj je, osim prihvatljive cijene i suvremenog uređenja, bitno i da stan ima grijanje, kuhinju, televiziju i, neizostavno, internet.

Studentsko naselje "Ivan Goran Kovačic" može primiti 628 studenata koji za domski smještaj mjesečno plaćaju 345 kuna. Natječaji su bili u sedmom mjesecu. Ovih je dana kompletirana konačna lista za starije studente, dok će ona za brucoše biti gotova najkasnije do 10. rujna. Broj predanih molbi je bio 930, kod starijih studenata, a primamo 358 djevojaka i 144 dečka. Brucoša se prijavilo 430, a primamo 90 djevojaka i 36 dečki. Useljenje za starije studente počinje 1. rujna, a za brucoše 1. listopada, iako ćemo se prilagoditi onim studentima kojima predavanja počinju već u rujnu, poput onih s Tehničkoga fakulteta, pa će oni moći doći i ranije, doznajemo od rukovoditelja objekta smještaja Ivice Lencovića.

Prema njegovim riječima, potrebno je povećanje smještajnih kapaciteta jer je potražnja za domskim smještajem jako velika. Studenti s visokim prosjekom ocjena ne uspijevaju ostvariti domski smještaj bez dodatnih bodova koje dobivaju ako imaju braću, sestre, ako su im roditelji rastavljeni ili je netko od roditelja preminuo, ako imaju mala primanja. Kroz molbe studenata primjećuje se da je recesija itekako prisutna, teško je studirati. Stvarno ne znam kako se snalaze roditelji koji djeci moraju plaćati stanarine po nekoliko stotina eura, zaključuje Lencović.

Izvor/autor: Novi list/PressCut

Prodaje se prvih 30 gradskih stanova

Grad Zagreb kreće u prodaju prvih 30 od ukupno 2000 gradskih stanova, i to po cijeni od 1000 do najviše 2000 eura za četvorni metar. Procjenje se da će se samo od prodaje prvih 30 stanova u gradski budžet sliti 20 milijuna kuna. Stanovi koji se prodaju nalaze se u centru odnosno Klaićevoj ulici, zatim na Vrbanima, u Gajnicama, na Kozarčevu vijencu, Laništu te, među ostalim, u Brezovičkoj cesti i Ulici grada Chicaga. Zaštićeni najmoprimci imaju pravo prvokupa. Uz 30 gradskih stanova prodaju se i tri poslovna prostora i 8 garaža. Naime, tri godine nakon što je najavljena prodaja 2000 gradskih stanova, poslovnih prostora, garaža i garažnih mjesta, gradonačelnik Milan Bandić uputio je u Gradsku skupštinu odluku o prodaji 41 nekretnine apartmani na moru

Prodaja vrijedne gradske imovine najavljena je još 2007. godine, ali do danas nisu prodani nijedan stan, poslovni prostor, garaža ili garažno mjesto jer su gradski zastupnici kritizirali što Grad za više od 90 posto stanova nije gruntovno uknjižio svoje vlasništvo. Prema evidenciji na dan 31. prosinca 2009. godine Grad je upravljao s ukupno 10.239 stanova, od kojih je 1184 u najmu Zagrebačkog holdinga, te 3640 poslovnih prostora, garaža i garažnih mjesta. Garaže se nalaze u Brazilskoj ulici i Kerestinečkih žrtava, a poslovni prostori u Brazilskoj i Gavellinoj. Najniža početna cijena stana u Zvonimirovoj iznosi 340.392 kune, a najviša 1,024.831 kuna u Ulici Lavoslava Ružičke. No, ono stoje zastupnike dodatno zabrinjavalo je podatak da se čak 2138 stanova koristi bez pravne osnove prodaja stanova

Od ukupno 30 stanova Bandić je predložio prodaju osam nekretnina čije vlasništvo nije čisto, odnosno nije upisano u gruntovnicu, pa je pitanje hoće li zastupnici to prihvatiti. Početne cijene stanova, koji će se prodavati po tržišnoj cijeni temeljem javnog natječaja, odredilo je Ministarstvo financija, a pristigle ponude otvarat će Povjerenstvo za prodaju gradskih stanova, poslovnih prostora. Tko ponudi veći iznos - pobijedit će na natječaju. Iako dogradonačelnica Jelena Pavičić Vukićević, koja je na čelu Povjerenstva, ističe kako je Pero Kovačević: Da stanovima upravlja sposobna vlast dobili bismo i novac od najma teško procijeniti koliko će Grad zaraditi prodajom stanova, riječ je o najmanje 20 milijuna kuna. Pero Kovačević, bivši gradski zastupnik, pak ističe ka ko bi Grad mogao i više uprihoditi, i to kad bi prodavao i ostale nekretnine, nepredviđene za prodaju poslovni prostor

Odugovlačenje prodaje stanova k odraz je nesavjesnog gospodarenja i lošeg upravljanja Gradom. Da ovim nekretninama upravlja sposobna gradska vlast ili dobar poduzetnik, on bi mjesečno uprihodio samo od najma najmanje 300 eura po stanu. Ovako još Grad plaća pričuvu i komunalnu naknadu. Od ukupno 10.000 stanova, kad bi ih 4000 bilo namijenjeno za socijalne potrebe, ostalo bi 6000 stanova na kojima bi se mjesečno moglo uprihoditi dva milijuna eura, odnosno 24 milijuna eura godišnje, kaže Kovačević.

Odluku o prodaji prvih 30 stanova još mora prihvatiti i Gradska skupština. Boris Šprem, predsjednik Skupštine, ističe da još nije vidio odluku pa ne može ništa komentirati na tu temu.. Cijeli projekt vodi Gradski ured za imovinsko-pravne poslove, a Jelena Pavičić Vukičević ističe daje Povjerenstvo zaduženo za otvaranje ponuda pristiglih na natječaj i predlaganje gradonačelniku i Skupštini izbor najpovoljnijeg ponuditelja za svaku pojedinu nekretninu. No, prihvati li Skupština tu odluku, pitanje je hoće li biti zainteresiranih kupaca.

Izvor/autor: Jutarnji list/PressCut